Macke
Dobrodosli na forum za macke!
Ako imate macku, ili jednostavno obozavate sve sto ima sapice i brkove, slobodno se uclanite. Predstavite nam svoju macu, postavite njene slike i druzite se sa mackarima na ovom forumu. Ako vasa maca ima zdravstvenih problema, a neznate kome da se obratite pitajte nas. Ako zelite da udomite ili poklonite macu ili drugog ljubimca, postavite oglas. Posto ako trazite najbolji srpski forum o mackama, to smo mi!!

Uzivajte na forumu Smile
Vasha Admin
Macke

Dobrodosli na forum za macke! Zabavite se!


Niste konektovani. Konektujte se i registrujte se

Kunici nisu isto sto i zecevi

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole  Poruka [Strana 1 od 1]

1 Kunici nisu isto sto i zecevi taj Sre Jul 15, 2009 10:23 pm

Pisite o njima!

PONAŠANJE KUNIĆA

Ljudi koji nisu imali iskustva s kunićima ne mogu ni pretpostaviti sve nijanse njihove komunikacije i interakcije s osobama i životinjama kućanstva u kojem žive. Pravilan početak druženja i postavljanje sigurnih temelja komunikacije preduvjet su za sretan, siguran i dug život kunića. Dolazak u novi dom u pravilu je popraćen stresom. Transport, odvajanje od majke i grupe u kojoj se rodio, gubitak poznatog i sigurnog terena i boravak u nekom od dućana sigurno ne pomažu te će preplašiti i najhrabrije. Kako uspješno prebroditi taj osjetljivi period i kako pravilno započeti druženje s vašom malom, krznenom lopticom pogledajte u dijelu Dolazak kunića u kuću.
Kunići su izuzetno društvena bića, koja u prirodi uvijek žive u grupama i idealno bi bilo kad bi život pod vašim krovom, proveli u društvu bar još jednog kunića Sreća kunića koji vrijeme provodi u društvu nemjerljiva je i neprocjenjiva.



Bilo bi idealno kada bi svaki novi vlasnik bio u mogućnosti uzeti par kunića, najbolje curu i dečka, koji bi uz pravovremenu kastraciju i sterilizaciju zajedno puno lakše prebrodili sve probleme prilagodbe i proveli jedan sretan i ispunjen zajednički život. O svim prednostima ove kombinacije, ali i o kombinacijama s drugim vrstama pročitajte u dijelu Suživot dva ili više kunića, te Suživot kunića i drugih kućnih ljubimaca.

Opće je prihvaćeno mišljenje da su oni mirne, plašljive životinje koje samo sjede u kavezu i nešto grickaju. Stvarnost je potpuno drugačija. Kunići su vrlo društvena, umiljata, zaigrana i inteligentna bića, ako imate par doživljaj je udvostručen. Veći dio dana i noći provode u spavanju ili dremuckanju, ali uvijek imaju vremena za igru, maženje i nestašluke. Najzaigraniji su predvečer i navečer, te im tada svakako treba omogućiti slobodno kretanje osobito ako su tijekom dana zatvoreni u kavezu. Bilo bi idealno kada bi cijeli dan bili slobodno pušteni ali to, nažalost, nije uvijek moguće. Vole kada ih se dira i mazi i ponekad znaju biti vrlo uporni ako nisu dobili svoju dnevnu porciju nježnosti (guranje njuškice pod vašu ruku je najočitiji znak).

Kao i sva druga živa bića i kunići imaju potrebu za komuniciranjem. Ono se, naravno, odvija bez riječi, ali njihov je govor tijela izrazito razvijen i kada ga upoznate točno ćete znati što vas kunić želi. Npr. ako se "otima" dok ga pokušavate uzeti u ruke, to je očiti znak da mu se u tom trenutku to ne sviđa. Rašireno je mišljenje da kuniće ne boli ako ih se podiže hvatajući ih za uši ili kožu iza vrata. To nije točno. Pravilan način je taj da ih sa jednom rukom obuhvatite oko donjeg dijela leđa (guze), a sa drugom ispod prsa. Brzo ih podignite i čvrsto prislonite na svoja prsa. To će im dati oslonac, jer postaju nervozni ako im šapice slobodno vise u zraku. Oni se u pravilu boje visine, tako da će sakrivati glavicu pod vašu ruku dok ih budete nosili. Jedino će se kunić koji vam potpuno vjeruje i koji je naučen na nošenje od samog početka, opušteno dati nositi i zainteresirano će gledati oko sebe. Ako želite kunića koji će vam skakati u krilo dok čitate knjigu ili gledate televiziju, naučite ga da vam može vjerovati. Nemojte ga podizati protiv njegove volje i forsirati u nečemu što ne želi. Radije se spustite na pod i pridružite mu se u igri Oči u oči. Vole kada ih se gladi po leđima, po glavici i obrazima, oko ušiju, kad ga trljate po nosiću. Kada je raspoložen za maženje i ugodno namješten u stanju je satima ležati i uživati. Ako vam pažnja odluta, pa ga na trenutak zanemarite ponekad zna i zagrepsti ili vas gurnuti njuškicom. On vas ne želi ozlijediti, nego vas samo pokušava podsjetiti da postoji i da nastavite sa započetim "poslom". Izmislite razne igrice kojima se možete zajedno zabavljati. Ponekad će vam i on sam pokazati što bi želio raditi ili će jednostavno trčati i veselo plesati zeco-ples. Jedna od omiljenih igara im je igra "lovice", a igra se tako da vi trčite po stanu, a oni vas u stopu prate ili vi njih lovite a oni kao pokušavaju pobjeći, cijelo vrijeme budno pazeći da ste im na oku i da se još igrate. Siguran i zaigran kunić, opušten i sretan u svom domu uz zeco-ples vam iskazuje svoju ljubav i privrženost.

Što se tiče tjelesnih karakteristika, sluh im je izuzetno dobar. Nemaju bez razloga tako velike uši. Mogu ih okretati u svim smjerovima (osim ovnolike pasmine koja je tu malo ograničena), a osim toga, mogu pomicati jedno uho neovisno o drugome i tako istovremeno primati zvukove iz dva različita smjera. Uši im služe kao radar pomoću kojeg primaju veliku količinu informacija iz svijeta koji ih okružuje, ali i kao pokazatelj raspoloženja i namjera. Čak i dok spavaju "radari" ostaju uključeni. Velike oči, smještene sa strane, omogućavaju im vidokrug od skoro 360 stupnjeva. Udaljene objekte vide oštro (u prirodi pomoć pri uočavanju grabežljivaca), dok one koji su im vrlo blizu ne vide baš najjasnije. Imaju tzv. slijepu točku ispred nosa i zbog nje ponekad ne vide komadić hrane koji im se nalazi ravno pred nosom. Vide bolje od nas pri slabom svjetlu, a boje, najvjerojatnije, ne raspoznaju. Njuh im je izuzetno osjetljiv, a nosnice su gotovo stalno u pokretu (oko 20-120 puta u minuti), no kada su potpuno opušteni mogu se i potpuno smiriti. Njuh je među kunićima glavni oblik komunikacije. Iz njega razaznaju dob, spol, društveni i reproduktivni status druge jedinke. On im pomaže i pri prepoznavanju ljudi. Dugačkim brkovima i obrvama služe se pri istraživanju stvari koje im se nalaze pred njuškicom, kao i pri snalaženju u mraku. Rex kunići koji imaju male brkove i obrve tu su malo zakinuti, ali imaju druge načine otkrivanja svijeta oko sebe. Cijelo tijelo im je vrlo osjetljivo na dodir i nikad se ni u kom slučaju ne smiju udariti. Što se okusa tiče, to im nije jača strana. Iako mogu raspoznati različite okuse i razviti sklonosti prema određenoj vrsti hrane, nisu u stanju razlikovati otrovne biljke ili stvari od onih koji su pogodni za ishranu. Zbog toga će pojesti gotovo sve što im servirate, pa je vaša odgovornost za njihovu pravilnu prehranu time veća. Kombinacijom pokreta, poza, njuškanja i reakcija razvili su sofisticirani način komunikacije koju, uz malo truda, možete naučiti te na taj način bolje razumjeti što vam novi član obitelji želi reći. U tome vam može pomoći naš Mali rječnik govora tijela.

Kunićima je grickanje urođena potreba i predstavlja im pravo zadovoljstvo. Ako im ne omogućite dovoljno igračaka i grančica za grickanje najvjerojatnije da će se na udaru naći vaš namještaj, kablovi ili neki drugi dio stana. Vlastite želje i prohtjevi su im obično na prvom mjestu i potrebno ih je dovoljno zaokupiti da ne stignu razmišljati o onome što ne smiju. Vole rušiti razne stvari i sve što se može gurnuti, srušiti, pomaknuti ili odgurati jako je interesantno. Mogu biti i prilično tvrdoglavi. Ponekad ih ništa ne može zaustaviti da naprave ono što su naumili. Jako dobro znaju što smiju a što ne, ali to elegantno zaborave kad god im odgovara. U stanju su se pritajiti i nekoliko sati dok vi ne zaboravite da se nešto događa i polako se odšuljati na mjesto zloćina da završe ono što su počeli npr. oljušte tu groznu tapetu sa zida. Znaju biti i lukavi. Tako će poneki kunić strpljivo čekati da na tren izađete iz prostorije, a onda napraviti ono što zna da ne smije - skočiti na element na kojem stoji televizor, jer sa iza njega krije baš onaj kabl koji mu već duže vrijeme ne da mira i koji kao da je stvoren da ga se pregrize. Kada se vratite u sobu, kunić će biti na svom mjestu sa blaženim izrazom lica. No, nije primijetio da baš tog dana niste obrisali prašinu i da ste ga uhvatili na djelu. Ljutnja tu ništa ne pomaže, jer će njegova reakcija najvjerojatnije biti: "Tko, ja? Pa zar ti ja tako izgledam?". Ako ga, pak, uhvatite u trenutku nedjela, brzinom munje će doskakutati u neko sklonište, baciti se na bok i praviti se kao da se to njega uopće ne tiče. Da bi se spriječili ovakvi incidenti potrebno ih je zaokupiti i osigurati im veliki broj igračaka i drugih (sigurnih) zanimacija te osigurati kablove i ostale opasne stvari da se ne bi ozlijedili. Više o tome možete pročitati u dijelu Igračke i mentalni razvoj.

Neki kunići mogu biti i agresivni, a ponekad čak i ugristi. Takvo ponašanje im nije urođeno, nego je rezultat neprimjerenog postupanja. Najčešće će agresivni biti oni kunići koji najveći dio vremena provode zatvoreni u kavezu, emocionalno zapostavljeni i s vrlo malo kontakta s ljudima ili oni koji su doživjeli neku traumu ili bili zlostavljani. Prerano odvajanje od majke i grupe također može biti jedan od uzroka agresivnosti jer beba kunić neće steći potrebno samopouzdanje i sigurnosti te može otići u krajnost - postati ekstremno plašljiva ili agresivna. Da bi se to spriječilo, potrebno je izabrati kunića koji je pravilno odvojen od majke i grupe (s minimalno 8 tjedana) te ga od malih nogu što više držati u rukama ili krilu i iskazivati mu ljubav i nježnost. Problematika agresivnih kuniće pobliže je opisana u dijelu Agresivni kunić - što napraviti.

Kao i sve druge životinje, različiti kunići imaju različit karakter. Neki vole da ih se dira, nosi i gladi, a neki ne. To ne znači da su ovi drugi neprijateljski raspoloženi. Neki će biti razigrani, drugi će više vremena provoditi u dremuckanju i izležavanju. Ali jedno je sigurno, na pruženu ljubav i pažnju, kunić će jednako uzvratiti. Da biste stekli njihovo povjerenje, izlazite u susret njihovim potrebama, budite strpljivi i nježni u obraćanju i vidjet ćete da će se isplatiti. Naravno, najlojalniji su "ruci koja ih hrani", no prijateljstvo će iskazivati i ostalim ukućanima, a ponekad i strancima. Pošto su pomalo plaha i osjetljiva bića, pokazivanje naklonosti možda nije tako očito kao kod pasa ili mačaka, ali kad naučite čitati znakove otvoriti će vam se cijeli novi svijet komunikacije.

Pogledaj profil korisnika http://macke.go-forum.net

2 Re: Kunici nisu isto sto i zecevi taj Sre Jul 15, 2009 10:23 pm

SMJEŠTAJ

Kunići se u stanu ili kući mogu držati u kavezu ili mogu biti cijelo vrijeme slobodni. Ako se odlučite za kavez, on treba biti dovoljno velik da se u njega mogu smjestiti posuda za hranu i vodu, stelja u koju će vršiti nuždu i još da ostane mjesta da se kunić može slobodno protegnuti. Što veći kavez, to bolje. Kavez ne bi trebao biti manji od 60x60cm, no to ovisi i o veličini kunića.

Na tržištu postoje različite vrste kaveza, od plastičnih do metalnih. Svakako treba izbjegavati kaveze sa rešetkastim dnom jer kunići vole čvrstu podlogu (nemaju jastučiće na šapama kao npr. mačke). Najpogodniji su oni sa plastičnom tavicom na dnu, koja se može i posebno kupiti. Na jednu mu stranu stavite posude za vodu i hranu, a na drugu posudu u koju će obavljati nuždu. Sredinu mu ostavite slobodnu za ležanje.

Kavez im treba služiti kao "gnijezdo" u kojemu će se osjećati sigurno, gdje će imati mir i u kojem će rado boraviti čak i kada su vratašca otvorena. To ne treba biti mjesto u kojemu će se osjećati kao u zatvoru. Stavite mu unutra neke igračke (igračke za bebe, komadić starog tepiha, komad drveta, a prije spavanja omiljeno povrće ili voće). Pokušavajte ga ne tjerati na silu da uđe ili izađe iz kaveza. Kada je kunić unutra, nemojte obavljati radnje u kavezu koje mu se ne sviđaju. Nemojte ga ni dirati, ako mu se to ne sviđa. Ako ga želite potjerati u kavez, dovoljno je da ga rukama donesete pred vrata i pustite da sam odluči želi li unutra ili ne. Ako ne želi, dobra je metoda malo pljesnuti rukama uz povike "doma", "unutra", "u kuću", "spavanje" ili nešto drugo čega se dosjetite. Također, preporučljivo je posudu za hranu staviti blizu vrata, tako da ne morate duboko posezati u njegov prostor kada mu želite napuniti zdjelice. Promjenu stelje treba vršiti kada kunić nije u kavezu. On će vam tada često "priskočiti u pomoć" oko pospremanja stvari koje ste izvadili iz kavaza i tada to neće smatrati "invazijom" na svoj prostor.

Ako imate vremena i smisla, zgodno je napraviti "uradi sam" kavez, koji čak može biti i na više etaža povezanih rampama. Biti će vam zahvalan, jer se oni vole provlačiti kroz raznorazne prolaze, tunele, otvore, vrata i sl.

Kunići mogu i cijelo vrijeme biti slobodni u stanu ili kući. U tom slučaju prostorije treba dodatno osigurati. To se prvenstveno odnosi na uklanjanje svih mogućih kablova iz njihova dosega (vole ih grickati). Ako vaš kunić još nije dovoljno uvježban glede obavljanja nužde na za to određenim mjestima, preporučljivo ga je držati u kavezu barem preko noći ili dok je sam u stanu. Kada se dobro "izdresira" možete ga pustiti da slobodno šeće po stanu ili njegovom dijelu, čak i kada nema nikoga kod kuće. Što više ima prostora za trčanje i skakanje, to će biti zadovoljniji, ali i zahvalniji. Ponekad, čak i kunić koji ima puno prostora može postati "zločest". Uzrok je dosada. Kunići su vrlo društvena i zaigrana stvorenja, te im treba omogućiti razne igračke za zabavu: kutije, košare, metlice, četkice, igračke za bebe koje zveckaju i koje se mogu gurati, drveni štapići, kartonski valjci potrošenog toalet papira, limenke coca-cole, plastične boce, stari časopisi i telefonski imenici i sl. Ako im vi ne omogućite zanimaciju, naći će ih sami u vidu vaših tepiha, kaučeva, fotelja...

Ako ga izvodite u dvorište ili u prirodu, nikada ga nemojte ispuštati iz vida. Dovoljno je samo nekoliko trenutaka da dotrči susjedov pas. Čak i mačke mogu biti opasne, a da o drugim grabežljivcima, koji se mogu naći u prirodi, ni ne govorimo.

Kunići obično spavaju ili drijemaju tijekom noći i dana, ali su spremni za igru ujutro, u kasno popodne i tijekom večeri. Omogućite im malo trčanja i igre uvečer kada ste kod kuće ili ujutro prije nego što odete na posao. Najradije se zadržavaju na mekanim podlogoma (tepih, otirači, trava i sl.). Glatke površine, kao što su parketi, linoleum ili pločice, ne ljube previše. Ako nabavite vrlo mladog kunića, ponekad će proći i nekoliko mjeseci prije nego se odluči na tako veliki pothvat kao što je pretrčavanje "brisanog" prostora od nekoliko metara, prekrivenog samo pločicama ili parketom. Kada se navikne više neće biti problema, ali rijetko ćete ga pronaći da se bezbrižno odmara na takvim podlogama.


HIGIJENA

Kunići su vrlo čiste životinjice, čistije od mačaka. Nemaju nikakav miris, barem ne onaj koji ljudski nos može osjetiti. Kupanje se ne preporučuje, jer za to nema nikakve potrebe. Dobar dio vremena provode u čišćenju svog krzna. Linjaju se svaka tri mjeseca, s time da je svako drugo linjanje izraženije. Bilo bi poželjno četkati ih u to vrijeme, kako ne bi progatuli previše svojih dlaka koje njihov probavni sustav, za razliku od mačaka, ne može probaviti, što može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema.

Mnoge zabrinjavaju navike kunića po pitanju obavljanja nužde. Na sreću ni tu nema velikih problema. Kunićima je urođeno da te potrebe obavljaju na jednom mjestu. Obično izabiru kuteve gdje će vršiti nuždu i prilično ih je jednostavno "dresirati". U pravilu stariji kunići brže uče od onih koji su još vrlo mladi, ali neka vas to ne zabrinjava jer će i mala beba od nekoliko tjedana brzo stvoriti navike.

Kao stelja najbolje će poslužiti slama. Osim slame može se koristiti piljevina, hoblovina i drugi otpaci nastali obradom drveta (ne prašina i ne crnogorica). Nekim kunićima odgovara i pijesak za mačke, ali oprez: ako vaš kunić voli kopati to možda i nije najbolje rješenje jer udisanje prašine iz tog pijeska može dovesti do zdrastvenih problema. U tom slučaju dobro rješenje je prekriti pijesak sa nekom vrstom plastične mreže kako ne bi dolazio u direktan kontakt sa pijeskom. Postoji i poseban pijesak tj. stelja za kuniće, a u zadnje vrijeme ga se i u Hrvatskoj može nabaviti. Pogledajte po boljim pet shopovima. Možete koristiti i sijeno, ali ono služi i kao hrana pa ga je šteta tako upropastiti.

Najbolje bi bilo kada bi imao posebnu posudu (plitka, plastična tavica) u koju može obavljati nuždu, bez obzira da li se nalazi u kavezu ili je cijelo vrijeme slobodan. Veličina ovisi o veličini kunića, ali recimo za patuljastu pasminu dovoljno je i 25x25cm. Ako se nalazi u kavezu, stavite je na mjesto koje njemu najviše odgovara, tj. tamo gdje se prvi puta pomokri. Ako je kunić cijelo vrijeme slobodan, posudu za nuždu postavite u ugao prostorije ili u više njih, gdje najčešće boravi, npr. kuhinja i dnevni boravak. Ako imate balkon i to je vrlo povoljno mjesto. Ako su vrata zatvorena, on će sjesti pred vrata i strpljivo čekati dok ga netko ne pusti van. Balkon nikako nije dobro rješenje za zimsko vrijeme, jer nagle promjene temperature mogu dovesti zdravstvenih problema poput prehlade ili upale pluća.

Posude za nuždu potrebno je često čistiti, najmanje jednom dnevno, a najbolje prema potrebi. Zapamtite, oni su vrlo čiste životinjice i neočišćena posuda će ih odbijati. Mokraća može imati tamno narančastu boju i često je neugodna mirisa. Ako se i dogodi nezgoda izvan posude za nuždu, mirisi se najbolje uklanjaju običnim alkoholnim octom. Izmet su zapravo suhe kuglice, malo veće od zrna papra. Njima se često služe za obilježavanje svog teritorija, pa će ih, najvjerovatnije, biti i na "nepredviđenim" mjestima, tj. na mjestima koje on smatra važnima i koje želi obilježiti (najčešće oko svog kaveza ili posude za nuždu). To zapravo ne predstavlja veliki problem jer se "kuglice" lako pokupe metlicom i lopaticom, te ne ostavljaju nikakvog traga ili mirisa. Kunić će možda obaviti nuždu i na nekom njemu izuzetno važnom mjestu kojega želi obilježiti, npr. na kauču ili na dijelu kauča gdje njegovi vlasnici najčešće sjede. Možda je to mala cijena koju treba platiti za sva zadovoljstva koje vam zeko može pružiti.

Često vlasnici primjete da njihovi kunići ponekad jedu svoj izmet. To je sasvim normalna pojava i stručno se naziva koprofagija. To se događa jer prilikom primarne probave u fecesu ostaje i do 60% neiskorištenih vitamina B-kompleksa i nekih bakterija važnih za pravilnu probavu. Ponovnim konzumiranjem, kunić nadoknađuje prvi put "propušteno". Najčešće se radi o nešto mekšim i zelenijim "kuglicama" koje su i neugodnijeg mirisa od normalnih, a obično se događa tijekom noći i ujutro, odn. 4-5 sati nakon jela.

Što se tiče same dresure, najbolje je početi malim koracima. Čak i ako planirate držati svog kunića cijelo vrijeme slobodnim, treba početi sa nekom vrstom kaveza i posudicom za nuždu u njemu, te još jednom ili dvije izvan kaveza. Povremeno ga puštajte van i kako se bude navikavao na posudice, omogućavajte mu sve više i više slobodnog prostora za kretanje. Ako mokri u kutu kaveza u kojem se ne nalazi posudica, posudu premjestite u taj dio. Ispočetka ga pažljivo promatrajte kad je izvan kaveza. Ako ode u kut sobe gdje nema posudice i ako zauzme "karakterističnu" pozu sa podignutim repom, pljesnite rukama uz povik "ne". Nježno ga pogurajte prema kavezu ili posudici u sobi, ali na takav način da on to ne shvati kao kaznu. Nakon što prvi puta upotrijebi posudu, pohvalite ga i dajte mu neku omiljenu poslasticu. Ako je potrebno, postavite više posudica. Kako se bude privikavao, možete smanjivati njihov broj. Ako i dalje bude mokrio na mjestu gdje nema posude, budite spremni na kompromis i postavite je na to mjesto. Kako bi što prije naučili gdje im je wc, možete skupiti "kuglice" koje su ostavili na nekom drugom mjestu i staviti ih u posudicu za nuždu tj. na mjesto gdje želite da obavljaju nuždu. Možete staviti i staru krpu u kavez i kada se na njoj pomokre, premjestite je u posudu za nuždu izvan kaveza. Ako često mokre na nekom, po vas, izuzetno nezgodnom mjestu (npr. na kauču), opet možete pokušati s krpom iz kaveza koju zajedno s posudom za nuždu postavite na to mjesto, pa makar to bio i kauč. Velika je vjerojatnost da će se pomokriti baš u tu posudicu na kauču, te ju nakon toga možete premjestiti na za vas prikladnije mjesto. Sve su to metode vezane uz njihovu potrebu za obilježavanjem teritorija i uz malo truda, svaki bi kunić brzo trebao shvatiti koje je pravo mjesto za obavljanje nužde. Ipak, neki kunići će i dalje povremeno tu i tamo nešto obilježiti, ali to su stvari s kojima se susreću i vlasnici ostalih kućnih ljubimaca, poput pasa ili mačaka.

I na kraju jedan trik. Ispočetka im stavljajte malo sijena u posudicu, kako bi im bila privlačnija.

Pogledaj profil korisnika http://macke.go-forum.net

3 Re: Kunici nisu isto sto i zecevi taj Sre Jul 15, 2009 10:24 pm

PREHRANA KUNIĆA

Znati čime smijete hraniti kunića, a pogotovo znati čime NE smijete je veoma važan dio brige oko kunića, jer pojedina hrana koja izgleda kao njihova prirodna hrana je zapravo izuzetno loša za njih.


Prehrana kunića treba se sastojati od:
- svježeg sijena (miješavina raznih trava)
- svježeg povrća i bilja
- i na kraju, od kvalitetnih peleta u manjim količinama
Sve što ne spada u navedeno treba smatrati "poslasticama" koje se daju u ograničenim količinama. Svježa i čista voda treba im UVIJEK biti dostupna.



Voda

Voda je esencijalna za zdravlje kunića. Osim svih opće poznatih uloga, ovdje ćemo napomenuti da ona skupa sa vlaknima pomaže održavanju crijevnog motiliteta i spriječava ileus. Sigurno ste čuli ili negdje pročitali, a nekima su čak i veterinari govorili da kuniću nije potrebna voda. Ovo je netočna informacija. Moguće je da je proizašla, tj da je loše interpretirana iz dijete koja se gotovo potpuno sastoji iz svježe hrane. Zapravo, kunići koji imaju ishranu bogatu svježom hranom i ne piju mnogo vode. Moguće je čak da dobivaju dovoljnu količinu vode za rast i razmnožavanje. Međutim, mi ovdje ne preporučujemo takvu ishranu (sa samo zelenim). Istina, u našim preporukama se nalazi puno svježe hrane ali ona ne sadrži ni približnu količinu vode potrebne kuniću. Kunić treba uvjek imati svježu vodu na raspolaganju. Voda je neophodna za zdravlje GI trakta, i spriječava ileus (začep).

Mnogi kunići koji jedu velike količine zelenog ne piju puno vode. U većini slučajeva ovo vas ne treba zabrinjavati. No ukoliko se njihove „pijaće“ navike promjene a da prije toga nije bilo promjene u navikama u ishrani, tada je vrijeme za posjetu veterinaru.

Nekada kunići počnu često piti zbog dosade. Obogaćivanje sadržaja života kunića, npr. igračkama kako bi se zaokupila njegova pažnja i izbjegla dosada će smanjiti unos vode. Pretjerano pijenje može biti simptom oboljenja diabetes mellitus, ali u pravilu je onda praćeno i povećanim unosom hrane i nesposobnošću održavanja tjelesne težine ili njenog povećanja.

Kuniću mora uvjek biti dostupna ČISTA i SVJEŽA voda. Za vrijeme vrućih dana, ledena voda može pomoći da se zeko rashladi. Neki kunići lakše piju iz posudica, one su lakše za čišćenje, no tada treba voditi računa da se kuniću ne vlaži podbradak



Sijeno

80% – 90% dnevne prehrane bi se trebalo sastojati od sijena.

Hrana kunića treba sadržavati prvenstveno grubo strukturirana sirova vlakna, tj. sijeno/travu. Najbolja hrana za kunića je ona koja što je više moguće oponaša njihovu prirodnu prehranu. Kunići su tip životinje koja pase i brsti, u prirodi jedu male obroke tokom dana. Pošto je čista i svježa trava teško dostupna najbolje je kunića hraniti sušenom travom tj sijenom. Hranjenje kućnog kunića sijenom omogućava mu da pase kao što bi u divljini, bez debljanja što je slučaj kod hranjenja sa visoko kaloričnom hranom poput peletića. Digestivni trakt kunića je razvijen tako da može prerađivati velike količine visoko - vlaknaste hrane u veoma kratkom periodu. Hranjenje nisko - vlaknastom hranom uzrokuje probavne smetnje. Mnogi od ovih problema se mogu spriječiti ili smanjiti ako kunić ima sijeno na raspolaganju.

Inače postoje dvije osnovne klase sijena: trave i leguminoze.


- Sijeno od trava se dobija sušenjem bilo koje vrste trave od mnogobrojnih koje postoje, i lako ga je prepoznati po dugim listovima koje okružuju središnju stabljiku. Ovo sijeno je poželjnije u ishrani kunića, uglavnom zbog niskog nivoa proteina i kalcija. Nivo vlakana u sijenu trava ovisi od starosti biljaka. Najbolje je miješano sijeno raznih trava ili ono od mačice (mačji rep).

- Sijeno lucerne ili leguminoza se najščešće dobija od alfalfa ili djeteline. Izgleda lisnatije nego sijeno od trava. Bogato je proteinima, kalcijem, i energijom (kalorije). U većini slučajeva treba ga davati u ograničenim količinama. Kunići koji ne dobvaju pelete mogu se hraniti alfalfa sijenom pomiješanim sa sijenom trava, povećavajući nivo proteina i energije u ishrani.

Sijeno je NAJVAŽNIJA hrana kojom možete hraniti svog ljubimca. Ono uvijek MORA biti na raspolaganju. Hranjenje raznovrsnim sijenom održava izbalansiranu prehranu, i minimalizira gladovanje kod izbirljivih kunića. Treba im se neograničeno ponuditi visoko-vlaknasto sijeno trava (>25% sirovih vlakana). Nisko-vlaknasto sijeno trava i leguminoza može se koristiti kao dodatak zbog raznovrsnosti, naročito kod kunića koji se ne hrane peletima.

Većina kunića će selektivno jesti gomilu sijena, birajući ukusnije zalogaje. Nudeći manje količine sijena redovito tokom dana ( 2-3 puta dnevno) radije nego veću količinu odjednom (dnevno ili rijeđe) potiče kunića da jede više od ponuđenog sijena. Hranjenje sijenom često pravi nered u kući. No to možete izbjeći stavljajući ga u čvrste jasle. Posude za obavljanje nužde su također dobro mjesto za ponuditi sijeno. Tu sijeno ostaje na jednom mjestu, a također pojačava navike vršenja nužde u posudi namjenjenoj za to. Kunić provodi više vremena u svojoj posudici, i uživa grickajući sijeno dok je tamo. Oni izbjegavaju zaprljano sijeno. Sijeno u posudici treba često dodavati i mijenjati.

Postoji više razloga zbog kojih je potrebno da zeleno ima mjesto u ishrani vašeg kunića. Prirodan je izvor hranjivih materija, tekućine koja je važna za zdrav motilitet probavnog trakta. A i kunići uživaju u njemu.

Za ovaj dio ishrane kunića možemo reći da je u neku ruku kontroverzan. Postoje mnoge različite teorije počevši od one da li zeleno treba davati vlažno nakon pranja ili ga dobro posušiti. Neki za vlažno kažu da može dovesti do proljeva, a drugi da je baš takvo bolje za zdravlje kunića jer povećava unos tekućine u njihov organizam, i potpomaže u kretanju pojedenog sadržaja kroz probavni trakt. Jedno je sigurno sve mora biti jako dobro oprano, bez pesticida i ostataka gnojiva. Čak i organski uzgojene biljke treba dobro oprati da bi se uklonile potencijalno štetne bakterije poput E. Coli.

Pošto većina kunića koje imamo kao kućne ljubimce dolazi iz pet shopova, uglavnom ne znamo ništa o njima. Tako ne ni znamo koliko je naš ljubimac proveo vremena uz majku, i koliko dugo je dojio?! Da li je već počeo sa zelenim? Najčešće ne. Često ne možemo biti sigurni ni koliko je kunić star. Kao što smo rekli prerano odvojene bebe imaju velike šanse za razvoj probavnih problema, pa davanje zelene hrane može samo pokrenuti probleme ili pogoršati već postojeće stanje. Zato se obično preporučuje da se čeka do nekih 5-6 mjeseci prije uvođenja zelenog u ishranu kunića.

Kunići izuzetno vole i voće. Ono može poslužiti kao desert, ali u malim količinama zbog velike koncentracije šećera, zbog mogućeg poremećaja bakterijske ravnoteže unutar probavnog sustava, a osim toga mogu izazvati i želju kod kunića da jede samo poslastice a ne i svoju normalnu, zdravu hranu. Jedna ili dvije male kriškice dnevno sasvim su dovoljne. Pogodne su jabuke (bez sjemenki), kruške, breskve, ananas, šljive, borovnice, maline, kupine...jako slatko voće poput banana davati samo povremeno. Davati bez sjemenki i košpica. Debelim kunićima ne davati voće uopće. Važno je da sve što im dajete bude dobro oprano i bez pesticida. Možete davati i suho voće no svježe je puno bolje jer sadrži više hranjivih sastojaka a manje šećera po jedinici mase.

Žitarice su bogate škrobom i siromašne celulozom, te ne predstavljaju prirodnu prehranu kunića. Kunići posjeduju efektivne mehanizme kompenzacije, kojima čestice celuloze retrogradno transportiraju iz debelog crijeva u slijepo. Na taj način se prehrana bogata škrobom, barem za prvu ruku - promatrano izvana - prilično dobro podnosi, ali posljedice s vremenom postaju sve očiglednije.

ZDRAVLJE

Zdravlje kunića puno je lakše očuvati, nego bolest liječiti. Zbog toga je važno pridržavati se određenih pravila, a ponajviše onih o prehrani, higijeni i smještaju. Pravila o nabavci kunića također su važna, jer neke bolesti kao npr. krivi rast zubića najčešće su nasljedne. Isto tako, kunići prerano odvojeni od majke (najčešće samo iz razloga da bi kao mali i slatki lakše privukli novog vlasnika), neće imati dobro razvijenu probavu i imunitet, a zbog čega će uvijek biti osjetljivija zdravlja.



Kako pravodobno prepoznati bolest?

Kunići na žalost uvijek prekasno pokažu da su bolesni. To je osobina životinja koje u prirodi žive u grupama. Bolesni kunić ne želi da njegovu bolest ostali članovi grupe primjete i zbog toga želi ostaviti utisak zdravog kunića koliko god dugo je to moguće, jer u protivnom biva izbačen iz grupe i nastambe, te postaje lak plijen grabežljivcima.
Ta njihova prirodna osobina otežat će nam otkrivanje bolesti u početnom stadiju. Zbog toga je vrlo važno svakodnevno promatrati, da li je došlo do nekih neuobičajenih promjena u ponašanju i navikama vaših ljubimaca, kao na primjer:

kunić koji je inače živahan i veseo, odjednom neuobičajeno dugo sjedi u nekom kutku?
kunić koji je inače strašljiv, sad bez problema sjedi u vašem krilu?
kunić koji je inače pitom, reagira agresivno?
pije neuobičajeno puno vode?
da li jede uobičajene količine hrane?
kunić normalno jede ali imate osjećaj da neku hranu ne može prožvakati?
da li kunić pokaka uobičajenu količinu kuglica i da li su one normalnog oblika?
da li su kretnje kunića normalne ili možda čudno hoda?
Ne znači baš svaka promjena ponašanja i navika da je vaš kunić bolestan. Neke promjene u ponašanju pojavljuju se u doba tjeranja i rezultat su djelovanja hormona. Ali isto tako, neke promjene u ponašanju su razlog za hitnu reakciju i zato ih je bitno na vrijeme prepoznati, da bi kunić što prije dobio potrebnu terapiju i njegu.


Održavanju zdravlja pomoći će i redoviti pregledi vaših kunića, a koje i sami možete učiniti.

Ponekad unatoč svoj brizi i pažnji može doći do bolesti. Kod kunića su to najčešće problemi s probavom kao npr. proljev, nadutost ili začep, prehlada, problemi sa zubićima odnosno čeljusti ili pak pojava parazita. Više informacija o ostalim bolestima, kao i iskustva u liječenju možete pronaći na forumu

Prilikom posjeta veterinaru, možda ćete dobiti neke lijekove koje ćete i sami moći davati vašem kuniću na usta. Više o tome kako to učiniti, naći ćete u poglavlju o hranjenju kunića koji ne želi ili ne može jesti, a do čega u slučaju nekih bolesti može doći.

Pogledaj profil korisnika http://macke.go-forum.net

4 Re: Kunici nisu isto sto i zecevi taj Sre Jun 23, 2010 10:39 am

JA imam zenku kunica zowe se Taša Smile

Pogledaj profil korisnika http://kovacevicmiljana1@gmail.com

Sponsored content


Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh  Poruka [Strana 1 od 1]

Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu

 
  •  

Free forum | © PunBB | Besplatan Forum međusobnog pomaganja | Kontakt | Signalizirajte zloupotrebu | Napraviti svoj blog